субота, 3. април 2010.

ORNAMENT Jovana Malešević


Samostalna izložba slika i crteža Jovane Malešević pod nazivom "Ornament" otvorena je u Nacionalnoj galeriji 01. Aprila, 2010. godine. Ornament prihvaćen kao dekor, dodatak koji služi za ukras skulpture, slike ili dela arhitekture razlikovala se u velikom između centralno evropske i istočnjačke kulture. Nama nešto bliži ovaj drugi pravac ispoljavao se u ikonoklastičkoj figuri i kao takav istrajavao kroz ornament i stilizovanu apstrakciju. Različito poimanje ornamenta i lično traganje na spoju dve velike kulture Maleševićka traga za sopstvenim izrazom mešajući i osamostaljivanju ornamenta kao jedinstvenog umetničkog dela. "Mentalna slika, kojoj poreklo možemo tražiti u srednjovekovnim iluminarnim rukopisima, istočnjačkim simbolima, islamskim arabeskama ili orijentalnoj kaligrafiji prenosi se na papir po automatizmu koji se može uporediti sa postupcima nadrealista. Pokret ni jednog trenutka ne prelazi u ekspresiju, već u reflektivnosti i velikoj crtačkoj sigurnosti..."I.B.
Osobeni pristup i prikaz ornamenta kao samostalno delo, sposoban da ponese i samo značenje i autorsku legitimnost dela. Izložba će trajti do 15. Aprila, 2010 godine, eventualnom kupovinom dela pomažete udruženju za zaštitu životinja.

четвртак, 18. март 2010.

Balet od skica Džoja Ratković-Gavela



Veliki broj umetnika priznaje da je baletska umetnost koliko god bila inspirativna, vizuelno čista i opipljiva izuzetno nepristupačna kada je navedene opise u originalu potrebno preneti na platno, televiziju ili skulpturu. Ne polazi svakom za rukom da svoje slike tako proživi da svaki pokret, gest ili izraz deluje na trenutak pulsirajuće i stvarno. Džoja Ratković svojim slikama pastelnih nijansi oživljama svaki delić tako da deluju čarobno i razigrano. Njeno oduševljenje za pokret baletskih igrača istinski je prenelo sve one tajne koje sam igrač može da pozna. Uglavno ulja na platnu, nastali su iz milionskih skica koje je Džoja pravila posmatrajući veliki broj baletskih predstava, proba kao i samih vežbi baletskih igrača. Nije mali broj slikara koji su svoju inspiraciju pronašli u baletu, slavni Edgar Dega je verovatno najpoznatiji. Džoja je umetnik sa prepoznatljivim indetitetom tako da njena sličnost ne postoji ni sa jednim od velikana, što potvrđuje njenu originalnost i njen put. Izložba "Balet od skice do slike" otvorena je u New Moment Galeriji Ideja Hilandaska 14, uz kratak govor Jovana Ćirilova, potpuno užitak doprineli su šarmantni solisti beogradskog baleta Ivana Kozomara i Miloš Isailović sa plesnim komadom "Lisabonska priča".

уторак, 16. март 2010.

VARIJACIJE F. ADO MOLU


Na sceni Hrvatskog Narodnog Kazališta premijerno je izvedena baletska predstava na fado muziku u koreografiji Huga Viere "Varijacije u F. ado molu". Portugalski igrač i koreograf spada u red mlađih ali vrlo uspešnih i interesantnih koreografa. Njegova predstava na prvi utisak ne nosi duh Portugala, već jednu određenu distancu i sterilnost koja ni najmanje nije išla na štetu vrlo rasplesanih igrača(Edina Pličanić, Mirna Sporiš, Olja Jovanović-Zurovac,Mihaela Devald, Pavla Mikolavčić, Petra Vargović, Ksenija Krutova, Sabrina Feichter, Natalia Horsnell, Yuka Ebihara, Marija Brešćanović, George Stanciu, Daniil Yastrebov, Dan Rus,
Eugen Dobrescu, Benjamin Duran, Arcadie Belenco), koji su svojim mekim pokretom i na trenutke emotivnom igrom zašli dublje u samu srž čovekove patnje, ljubavi i tuge. Kostimski vrlo ne inventivno rešeni, prikrili su sve one manjkavosti koje gledalac-oko može da primeti, a na korist samog pokreta dobili su u jačini i jedno i drugo. Pored same igre, na drugom mestu (šta više prvom) odigrala je sama scenografija. D.Jeričević je vrlo inovativnom scenografskim rešenjem (limene konstrukcije koja tokom igre menja svoje oblike uz učešće igrača) podignut maksimalni doživljaj cele predstave. Muzika je bez obzira na trenutke monotona imala i svoje svetlosne sekvence, pogotove one koje je uživo izvodila sjajna fado pevačica Jelena Radan. Njen glas je bio savršen prikaz fado muzike kao i njeno dramsko učešće u igri. Za sve ljubitelje fada, ova predstava predstavlja svojevrsno putovanje dalje od samog Zagreba, negde do Alfame, a vrlo precizni igrači u skladnom odnosu, divnih figura, besprekorne čistoće podsetiće vas koliko je lepota igre prijatna kako za oči tako još dalje/dublje za srce i dušu. Obrigado!

уторак, 2. март 2010.

MIRIS CIMETA Gaj Vajcman


Bitef tetar premijerno će predstaviti publici 3. Marta premijeru "Miris cimeta"*, srpskoj publici već poznatog koreografa Gaj Vajcmana(Guy Weizman) i Roni Havera(Roni Haver). Koncept predstave zasniva se na večnom traganju za ljubavlju, kroz prizmu posmatranja u rasponu od strasti, nežnosti do otuđenja, mržnje i agresije. Predstava se na prvom mestu temelji Solomonovom "Pesmom nad pesmama", poetičnom i van vremenskom poemom iz Biblije, koja se tumači individualno i ostavlja prostor za neprekidno preispitivanje i iznalaženje značenja.
U prvom planu, sa interesantnim i vrlo futurističkim svetlosnim rešenjima nalaze se igrači i to u raspodeli troje na troje. Jević Milica i njen partner Nikola Tomašević sjajnom uigranošću uvode nas u sam početak predstave, ne bacajući ni jednog trenutka senku na Milicu Pisić, Nevenu Jovanović, Nemanju Naumovskog i Luku Lukića, nešto kasnije Sanju Ninković. Prepoznavajući od prvog trenutka koreografski rukopis Gaj & Roni, deonice su složene u nekoli delova tako da se u isto vreme prepliću sola sa duetima, triom i tako u nedogled sličnih kombinacija sa spektakularnim akrobatskim podrškama, dubokim unutrašnjim izrazom(na koji je koreograf posebno upućivao igrače), scene uplivavaju jedna u drugi bez i jednog trenutka praznog hoda, monotonih scenskih mizanscena ili pauza. Nabijana emocijama ali i humorom "Miris cimeta" ni jednog trenutka ne prestaje sa agresivnom angažmanom igrača na sceni, a preciznost i uvežbanost nije potrebno dodatno pojasniti, jednostavno bili su spektakularni. Dramski izraz protagonista obiluju velikim brojem scena gde igrači imaju zadatke sa izvođenjem stihova, međusobnim dijalogom itd. Ničeg nije bilo previše u predstavi Vajcmana, od kostima do dekora, muzičkih deonica ili igre. Za solistkinje Narodnog pozorišta Ninkovićku i Jevićku projekat u BITEF-u doneo je svojevrsno potpuno zaokruženje kao umetnike, pogotovo u tehničkom smislu, glumačkom izrazu, i neobičnom transformacjom tokom cele predstave pogotovo kod sjajne Milice Jević. Ni ostatak igračkog tima nije bio u zaostatku, tako da su Milica Pisić i Nevena Jovanović sjajna budućnost beogradske moderne scene. Za baletsku publiku Nikola Tomašević predstavlja jedno prijatno iznenađenje, Nemanja Naumovski igrač iz Teatra sa Terazija već publici poznat, i novo angažovani Luka Lukić su takođe nametnuli svako svoj talenat i jedinstven scenski izraz. Asistent koreografa Dunja Jocić nije imala razloga da sumnja u uspeh predstave, tako da je svojom disciplinom nametnula jedan neobičan-drugačiji sistem rada, uz asistenciju pedagoga Marije Janković. Za kraj pristrasan i nediskretan poziv da pogledate ovo delo, bez obzira na vaš senzibilitet predstava vas neće napuštati ni dan posle gledanje, tako da ćete morati da se vratite još po neki put, na posletku kao i ja.

четвртак, 25. фебруар 2010.

Presek "Uspavana lepotica"


Sezona 2009/10 ugledala je i izvođenje "Uspavane lepotice" balet u tri čina na muziku P.I.Čajkovskog u koreografiji Vladimira Logunova. Predstavom su dominirale dame, u sjajnoj energiji i plesnoj uvežbanosti. Na prvom mestu svakako svojom preciznom baletskom leksikom Ana Pavlović primabalerina beogradskog baleta bila je potpuno "lebdeća" neuhvatljiva u virtuoznim balansima i dirljivim glumačkim nastupom. Od prve pojave u igri sa četiri kavaljera njena nevina igra imala je pravu magnitudu na celu scenu i njene učesnike. Tehnički njene piruet, visoki developei najviše su se istakli u adađu trećeg čina gde je kao njen partner nastupio Jovan Veselinović. tehnički vrlo zreo Veselinović je "pametno" pristupio svojim zadacima. Solistički delovi, kao i deonice sa partnerkom bili su besprekorno uvežbani, jedina zamerka je odsutnost glumačkog izraza, koji se kod Veselinovićevog princa Dezirea nije menjao niti gradio tokom predstave. Bojana Žegarac svojom zrelom igrom Vile Jorgovan pokazala je potpuno spremnost za nove uloge. Njeno stasavanje kroz uloge koje tumači u repertoaru isklesali su njenu baletsku retoriku, te je bez ikakve sumnje stavljaju u pročelje baletske budućnosti. Njena dominantnost u liku (glavne) dobre vile bilo je prijatno oduševljenje. Lepotom i gracioznošću plenila je sve vreme svog prisustva na sceni. Ostali deo "corps" vila bio je manje više lepo uigran, ali bez preteranog optimizma. Pored Žegarčeve, svoju tehničku zrelost prikazala je i Tamara Pingović. Na sebi svojstven liričan prilaz Vili Karabos, Tamara je odlično ukomponovala svoj tehnički i glumački dar tokom svoje cele deonice. Najupečatljivija je svakako bila posle fuetea koji je bio precizan i tačan. Treći čin krasi dijamant predstave a to je duet Plava ptica. Prvakinja Dalija Imanić svojom besprekornom i tehnički tačnom igrom pokazala savršen sklad i mir, svog spoljašnjeg fizički vrlo spremnog tela i unutrašnje harmonije. Dalija uvek podseća da je na sebi beskonačno potrebno raditi, kako fizički tako i umno. Njen partner Jovica Begojev bio je siguran i tačan tokom adadja, dok su pirueti sa partnerkom bili beskrajno precizni. Njegova ptica nije nežna i produhovljena, već snažna i u skokovima tehnički dominantna, što je svakako još jedan od načina da se jedna uloga može razvijati dvojako, trojako, već u zavisnosti od samog umetnika. Ženski deo ansambla bio je ujednačen, bez preteranog poleta, što je najčitljivije tokom "valcera cveća" u prvom činu. Muški deo ansambla je dosta podmlađen, što se ogledalo u vedrini i boljoj energiji. Završna "mazurka" trećeg čina, samim kostimom svečana zahtevala bi korekcije i bolju uvežbanost.
Na posletku jedina zamerka može da se uputi u dva pravca; dotrajalost kostima, odnosno osveženje koje bi uneli novi ženski kostimi, a na drugom mestu, režijski prevaziđen pristup jednoj bajci u današnje vreme. Pespotrebno i predugo trajanje prvog čina, te drugi čin, koji bi mogao da se ukomponuje zajedno sa trećim.
"Uspavana lepotica"
na sebi svojstven način akademski obrazuje protagoniste, vraća ih u jednu skladnu klasičnu formu, tako da je bez ikakvih predrasuda potrebna i vrlo korisna. Publika je bila topla i za divno čudo (na teret marketinga-menadžmenta) puna.
Do sledećeg slatkog sna!

уторак, 19. јануар 2010.

Jubilej Kraljice Margo


Ne tako davno izvedena je premijera baleta "Kraljica Margo" u koreografiji Krunislava Simića na muziku Gorana Bregovića. Predstava sa velikim potencijalom i siromašnim koreografskim jezikom doživela je svoje 50. -to izvođenje. Po svojoj strukturu ova patetična neoklasična forma baleta doživela je veliki broj igračkih transformacija. U naslovnoj premijernoj ulozi nastupila je primadona beogradskog baleta Duška Dragičević, čija snažna i neobuzdana interpretacija Margo do dana današnjeg nije prevaziđena i više igrana sa tom strašću. Veliki broj solističkih deonica kao i dueta u kombinaciji sa Margo razbijali su samo blagi istupi ansambl deonica koje nikada nisu do kraja precizirane i utanačene koreografski. Bez obzira na manjkavost koreografa u naslovnim ulogama nastupile su još Mila Dragičević koja je svojim načinom igre obrazovala glavni lik na jedan potpuno drugičiji način što se pokazalo kao uspešan iskorak u odnosu na premijernu postavku, Ana Pavlović i Aleksandra Bibić. Za sve četiri Margo ova predstava je pružila svojevrsno unikatno kreiranje lika i svaka od njih iznela je svoju predivnu žensku unutrašnjost. Ne samo da je retkost kada je jedna uloga pruža toliko prostranstva za emociju i pokret u savršenoj simbiozi. Pored Margo u savršenom pomenutom skladu razvija se još jedan lik - La Mol koga su tumačili svako na svoj način Milan Rus i Jovan Veselinović. Za Rusa ovaj lik pružio je još jednu odliku a to je njegov mačoistički personalitet i beskrajnu seksiplinost na sceni, prikriven iskrenom zaljubljenošću i vernosti u svoju ljubav. Jubilej "Kraljice Margo" svakako nosiće obrise premijernih ljubavnika i savršenog sklada strasti i emocija Duške Dragičević i Milana Rusa.

понедељак, 4. јануар 2010.

SUPERMARKET


Na uglu ulice Višnjićeve i Strahinjića bana nalazi se klub restoran "Supermarket".
Po samoj lokaciji ovo mesto je magnet za sve znatiželjne avanturiste da leti sede na prelepoj terasi pored koje bruje kolone automobila, a sa zgrade koja se uzdiže preko deset spratova iznad u svakom srećnom trenutku može da vas pogodi nečija pljuvačka ili u boljem slučaju nečije gaće. U koliko vas privlači više ambijentalni provod u unutrašnjosti lokala vas očekuje "ljubazno" osoblje koje sa svojim praktičnim nameštajem : stolovi+stolice može da vam prilagodi smeštaj za veći ili manji broj vašeg društva. Ne treba preskočiti divnu kuhinju čiji mirisi se daleko dublje uvlače od vaše garderobe - u samu vašu kožu, nema sumnje da je kuhinja interesantno koncipirana i delimično ukusna. Sve što je IN to i košta, tako da pored hrane ili pića zavisi od vaše namere, svoj novac možete potrošiti i u online shopu tik pored vas. Ako do sada niste kupili cediljku za rezance u obliku kineskinje ili kasicu "prasicu" u koliko vam je ista prodavačica na putu do kase ne razbije, ovde je pravi raj za nas neobuzdane sa platom ili bez nje...kartice se sve primaju-bez rata. Bez loše namere, "Supermarket" je mesto gde je moje slobodno vreme potpuno okupirano, od blogera do blogera, inernet on line, skupi časopisi i neuzvraćena ljubav prema Dj-u, koji je ovih dana počeo da me "primećuje". U koliko imate slobodnog vremena ili nemate ideju za novi izlazak, "Supermarket" je to mesto, Welcome!