недеља, 7. новембар 2010.

Barcelona part 4: La Bouqueria


Da li ste ikada pomislili da jedna pijaca moze biti glavna atrakcija, kada je rec o Barseloni onda je logican odgovor DA.
Pijaca Mercat de Sant Josep koja se nalazi na sredisnjem delu Las Ramblas sa svojim tezgama od kojih ce vam sigurno zastati dah. Vlasnici na svojim tezgama koje su ispunjene vocem i povrcem najneverovatnijih boja i izgleda, pored svojih degustacija ponudice vam i sokove napravljene od svega toga. Za ljude koji su svoju ishranu podredili prirodnim namirnicama ovo je pravi raj.
Mango, papaja, kokos, cvet kaktusa su samo jedan od milion razlicitosti koje vam se nude, a nemoguce je ne probati. Nama je to postala svakodnevni ritual, svratiti na pijacu po sok i sveze vec iseckano voce. Pored ovih tezgi ovde su izlozene sve vrste cokolada, sireva i raznih suhomesnatih proizvoda. Za sve je dozvoljena degustacija, tako da svaka poseta pijaci obecava pored lepote i kreativnosti vlasnika tezgi na kraju krajeva i besplatnu uzinu.

четвртак, 4. новембар 2010.

Barcelona part 3: Museu de la Xocolata

Muzej u slavu cokolade, sa svojim interaktivnim izlozbama i jestivim degustacijama je pravi praznik za oci. Muzej se sastoji iz nekoliko delova zgrade od kojih je jedna izlozbeni prostor, obavezna prodavnica sa suvenirima kao deo gde se nalazi radionica za izradu cokolade, kroz staklo mozete biti svedok kako se besprekorno obuceni kuvari "muce" sa ovom poslasticom. Pored same ulaznice svi eksponati u muzeju napravljeni su od cokolade, mozete zamisliti kako izgleda osecaj dok posmatrate jedno umetnicko delo koje u isti mah mozete i da je pojedete. Obilaskom muzeja otkricete da li su price o cudotvornom dejstu cokolade mit ili realnost, da li je ona lek ili afrodizijak, zasto su gardu burbonskih kraljeva u XVIII veku, sa zaviscu zvali "cokolaterci" ( s obzirom da da je cokolada u to vreme bila privilegija bogatih).
Na kraju ipak u prodavnici svih mogucih cokolada, da vam stane dah i istopi se novcanik mozete kupiti ovu poslasticu u bilo kom obliku, sa obaveznim zastitnim znakom muzeja...

среда, 3. новембар 2010.

Barcelona part 2: Casa Mila-La Pedrera


Putujuci mastom Gaudijevih dela, ne zaobilazna je svakako Casa Mila, jedna od poslednjih rezidencijalnih Gaudijevih dela nastala 1912. godine. U polukruznu kucu na cosku ulice uselio se tek vencani par Mila po kojoj kuca i nosi ime odmah po zavrsetku gradnje. Nesto svedenija spolja u odnosu na drugu kucu Casa Batlo, arhitektonski vrlo komplikovane unutrasnjosti pravi je predstavnik modernizma. Ono po cemu je ova kuca najpoznatija jeste sam vrh zgrade. Pored divnog pogleda na veliki deo avenije Passeig de Gracia, nalaze prava umetnicka dela od dimnjaka izmedju kojih se spustaju krovovi u nemogucim uglovima dajuci tako najdivnije oblike elipse i nepravilnih linija. Dimnjaci u obliku vitezova spojeni su stepenicama u kojima vam se posle kraceg vremena zavrti u glavi od velikog broja nivoa. U vecini zgrade nalaze se kancelarije Katalonske banke, dok je na cetvrtom spratu renoviran stan porodice Mile-"Pid de La Pedrera" s pocetka XX veka.

уторак, 2. новембар 2010.

100 Ko to tamo peva


Imamo li objasnjenje zasto je KO TO TAMO PEVA zastitni znak baleta Narodnog pozorista?
Da!- zato sto je to najbolja predstava baleta izvedena 100-ti put.
U opste razmisljajuci o samom pocetku baleta "Ko to tamo peva" ni sam koreograf Stasa Zurovac nije imao viziju uspeha svog dela. Vec na prvoj scenskoj probi pre skoro sest godina znalo se da se radi o neverovatnom ostvarenju Zurovca po ideji gospodina Ljubivoja Tadica uz tadasnju veliku podrsku direktorke baleta Visnje Djordjevic, a na prvom mestu radjen na muziku velikog muzickog stvaraoca Vokija Kostica. O cemu se zapravo radi, govori podatak da su karte za 100-to izvodjenje predstave bile prodate vec pri samoj najavi baleta. Umetnicki sastav igraca promenjen je u odnosu na premijernu podelu, ali i podmladjen sto je na kraju krajeva jedan prirodan ali zdrav put za odrzavnje kvaliteta predstave. Predstava je nosila posvetu nedavno preminulom kompozitoru Vokiju Kosticu, koji je samo nekoliko dana pre izvodjenja 100-te predstave iznenada zauvek otisao. Njegova muzika je nesto sto nas pokrece, kako nas umetnike tako i gledaoce i to ne samo beogradske publike, vec i sirom sveta gde su i ako ne razumejuci stihove ocarani posetioci pevusili tokom bisa i cele predstave. Pored predanih igraca, koji ne znaju za umor ili ne inspiraciju kada je ovaj balet u pitanju velike zasluge pripisuju se i repetitoru baleta Pasi Music. Ona je u nekim cudnim okvirima ili neverovatnim situacijama odrzavala balet "Ko to tamo peva" i po najvise zahvaljujuci njenim naporima odrzala kvalitet same predstave. Na kraju mozemo bez pogovora zakljuciti da se posle "Ko to tamo peva" beogradski balet najvise priblizio publici i ostvario jedan savrsen proboj. Pored svih nagrada koje je balet osvojio, gostovanja sirom sveta, pojedinacnih nagrada interpretatora kao i gostovanja na BITEF-u, "Ko to tamo peva" ne prestaje da raste i izaziva divljenje kod gledalaca. Ostaje nam gotovo sigurna zelja da ce se 200-ta predstava izvesti sa nekim novim igracima koji ce nastaviti misiju Kostic-Zurovac-beogradski balet.

понедељак, 1. новембар 2010.

Barcelona part 1: SAGRADA FAMILIA


Sagrada Familia(Sveta porodica) nastala iz maste Antonija Gaudija izaziva beskonacno divljenje vec pri prvom pogledu. Gradnja ovog jedinstvenog hriscanskog hrama pocela je 1882, godine a godinu dana kasnije Gaudi je dosao na procelje projekta. Crkva je simbol mira, bratstva i i univerzalne pravde, zauzima gotovo ceo jedan kvart izmedju ulica. Reci da je ova gradjevina neobicna malo je prema onome sto ona u stvarnosti zaista jeste. Najupecatljiviji deo crkve jesu cetiri tornja koji su napravljeni kao prividjenje iz neke bajke ili sna. Izmedju tornjeva nalazi se skulptura bozicne jelke, sa predivnim ukrasima, a na samim vrhovima nalaze se krstovi koji podsecaju na lizalice. Unutrasnjost je jos impozantnija, stubovi podsecaju na stabla drveca, na cijim vrhovima se nalaze venci listova vinove loze, cvetovi suncokreta, vitrazi i mozaici. Skulpture Isusa Hrista ispred crkve i u unutrasnjosti su neopisivo lepe i u svakom pogledu upecatljive.
Radovi na crkvi i dalje su zivi, posle smrti Gaudija veliki broj umetnika nastavio je da ozivljava njegovu ideju, kojoj je posvetio gotovo ceo svoj zivot.