четвртак, 23. април 2009.

PREMIJERNA PODELA

Adamović Svetozar
Jević Milica
Rus Milan
Pingović Tamara
Begojev Jovica
Kozomara Ivana
Krluč Nikica
Ivančević Ana
Kecman Miloš
Ninković Sanja
Stanić Goran
Đorđević Dušanka
Stanković Nebojša
Bezmarević Milica
Stefanović Mihajlo
Olćan Olga
Radonjić Čedomir
Čupković Igor

понедељак, 20. април 2009.

Polazak na scenu

Danima se već pitam kako će izgledati prva scenska proba, da li će biti većih košmara nego onih u sali...Koliko će biti efektne animacije koje prate celu priči....i još mnoga druga pitanja, bilo kako mi smo u sredu na sceni....

четвртак, 16. април 2009.

Belgrade Dance festival the End

...Zadnja dva dana nekoliko sličnih tema se debatuje, postoji li mogućnost da dva naučnika kad rade na istoj istraživačkoj studiji, sa potpuno sličnim podacima dođu gotovo do istih matematičkih rešanja, a dijagrami se razlikuju samo u boji i zaključcima. Po meni postoji, bez mogućnosti plagiranja jednih drugih postoji, stvar je samo da su ideje koliko god ne presušne ponovljive i moguće iste na različitim mestima u različitom vremenskom "Intervalu"...

уторак, 14. април 2009.

Između koraka

Ne postoje male i velike koreografske deonice, sve je stvar dakle manje više interpretacije... Razmišljajući koliko je ljudi proniklo u Meksiko te mentalitet same igre koja oslikava područje već pomenute zemlje, razmišljam da li je trebalo sastaviti ansambl sa toliko ljudi za predstavu "Viva la Vida"..... 29. april, je velika proba za svakog od nas i u igračkom i u koreografskoj postavci..

Suština je ista, "Viva la vida" ili "Živela igra"......na kraju krajeva....

петак, 3. април 2009.

Više od igre

Baveći se intezivno koreografskim pravcima zadnjih nekoliko meseci, beogradski dance festivala nesumnjivo potvrđuje tezu da moderna igra i njen intezitet je u tolikoj meri ispred (ili iza) naših vidika da se suočavamo samo sa jednom dozom neodobravnja iste. Proporcija kostima i dekora, te igračke čiste i svedene oštre koreografije očistila je sve nepotrebne ukrase kojima se koreografi sa našeg podneblja i dalje bave. Idejna rešenja nisu inovativna, ali svakako jesu šokantna u smislu priznanja da su već viđena a tako dobro obnovljena... Čitava ova priča ima dozu samoopravdanja za koreografiju "Viva la vida" koja će svakako biti daleko sa svojom saputnicom "Interval" iza svetskog koncepta moderne igre, ali stvari su u toj meri na boljem putu jer se publika zajedno sa igračima osvešćuje i stavlja na put proučavanja eksperimenata koji će jednog dana pokazati da li su budućnost igre ili faza pred nova iskušenja.